Evo malo istorijata CZ...dobro bi bilo da se copy/paste u prvi post.
Fudbalski klub
Crvena zvezda je osnovan 4. marta
1945. godine, neposredno nakon završetka Drugog Svetskog rata. Istog
dana, 04.03.1945, Zvezda je odigrala svoj prvi meč protiv Prvog
Bataljona Druge Beogradske Brigade, i pobedila sa 3:2. Na toj utakmici
za Zvezdu su nastupali:
Golubić, Stanković, Filipović, Ćirić, Jovanović, Veličković, Sapanas, Spasojević, Tomaševic, Pecenčić i Horvatinović.
Već
sledeće godine, 1946., Crvena Zvezda debituje u Jugoslovenskoj Prvoj
Ligi i završava sezonu na trećem mestu, iza Zagrebačkog
Dinama i Partizana.
Iste sezone Crvena Zvezda po prvi put nastupa i u Kupu Jugoslavije u
kojem je eliminisana u četvrt-finalu. Prva pobeda u Derbiju
proslavljena je 5. Januara, 1947. kada je slavila sa rezultatom od 4:3.1948.
Zvezda osvaja svoj prvi trofej, Kup Jugoslavije. Isti trofej je osvojen
i sledeće dve godine uzastopno, 1949. i 1950. Početkom 1950-tih godina
izgrađen je i stadion Crvene Zvezde,
Marakana, koji
je u to vreme bio jedan od najvećih stadiona u Evropi sa kapacitetom od
preko 96.000 gledalaca. Prvu titulu Šampiona Jugoslavije F.K. Crvena
Zvezda je osvojila 1951. Prvi izlazak na međunarodnu scenu Crvena
Zvezda je imala sezone 1956-1957 i to u Kupu Evropskih Šampiona, gde
ovaj tim stiže do polufinala. U polufinalu su eliminisani od
italijanske
Fiorentine sa 1:0 u Firenci i 0:0 u Beogradu.Do
1959. Crvena Zvezda je bila šampion Jugoslavije 5 puta, a pobednik kupa
Jugoslavije takođe 5 puta. Najveća zvezda tima u to vreme bio je slavni
Rajko Mitić.
Krajem 50-ih i početkom 60-ih dolazi novi talas igrača u Zvezdu, predvođeni izvanrednim mladim fudbalerom,
Dragoslavom Šekularcem.
"Šeki" je postao prvi Zvezdin svetski igrač. 1964. je nezvanično proglašen najboljim igračem sveta. Uz Šekularca, za Crvenu zvezdu je igrao još jedan sjajan mladi igrač,
Bora Kostić,
koji je bio poznat po svom strahovito jakom udarcu. Na golu te ekipe je
stajao jedan od možda najboljih golmana jugoslovenskog fudbala svih
vremena,
Vladimir Beara. Uz vođu Rajka Mitića,
Crvena Zvezda je imala ekipu za najveća dostignuća, ali je sezone
1957-1958 u četvrtfinalu Kupa Šampiona ispala od tada neprikosnovenog
Mančester Junajteda odigravši
1:2 u Mančesteru i 3:3 u Beogradu. 1970-71 Crvena Zvezda ponavlja uspeh
iz '56-'57 i stiže do polufinala Kupa Evropskih Sampiona. Nažalost i
pored ubedljive pobede u Beogradu od 4:1, Zvezda je dopustila da ga
Panatanejkos savlada u revanšu, u Atini, sa 3:0. Tim je bio predvođen, po mnogima najboljim igračem Jugoslovenskog fudbala svih vremena,
Draganom Džajićem.Godine 1979., Zvezda stiže i do finala drugog Evropskog takmičenja, Kupa UEFA. Zvezde tima bili su
Vladimir Petrović "Pižon" icentarfor
Dušan Savić. Protivnik Zvezde bila je nemačka ekipa
Borusija iz
Menhengladbaha. Prva utakmica odigrana je u Beogradu, i završila se
nesrećno po tim Crvene Zvezde 1:1, jer je tokom čitave utakmice Zvezda
napadala, propustila niz sjajnih prilika, i dosla do vođstva od 1:0,
ali je nesrećan autogol
Jurišića izjednačio rezultat na 1:1.
U
revanš utakmici, u Menhengladbahu, sudije su otele Zvezdi Kup UEFA. Oba
tima su igrala zatvoreno čekajući grešku drugog tima ne bi li došli do
vodećeg gola. Nakon teatralnog pada jednog Nemačkog igrača, a niko ga
nije ni taknuo, u šesnaestercu sudija dosuđuje penal. Borusija iz
penala postiže pogodak i tako nezasluženo osvaja Kup UEFA.
1991.
godine Crvena Zvezda postaje Šampion Evrope i Sveta i tako dožiljava
najveći uspeh, ne samo ovog kluba, već i u istoriji Jugoslovenskog
klubskog fudbala. Generacija predvođena
Savićevićem, Prosinečkim, Pančevom, Belodedićem,
Mihajlovićem, Jugovićem, kapitenom
Stojanovićem i
ostalima, ruši sve pred sobom i osvaja toliko željeni trofej najbolje
ekipe na Starom Kontinentu a u Decembru iste godine penje se i na krov
sveta. Međutim, tim je takmičenje počeo katastrofalno slabo odigravši
samo 1:1 sa
Grashopersom u Beogradu. Ali nakon doga
usledila je serija sjajnih rezultata. Najpre je savladan Grashopers u
Cirihu sa 4:1, a nakon Švajcaraca padali su redom Škoti, Glazgov
Rendžers sa 3:0 i 1:1, Istočni Nemci,
Dinamo iz Drezdena, sa 3:0 i 2:1 (utakmica registrovana 3:0 zbog prekida), Zapadni Nemci, trostruki prvak Evrope,
Bajern iz Minhena sa 2:1 u Minhenu i nezaboravnih 2:2 na Marakani.
Finale se igralo u Italijanskom gradu, Bariju, protiv prvaka Francuske
Olimpika iz Marseja, za
koga je igrao naš Dragan Stojković, peta Zvezdina Zvezda. Naš tim je tu
utakmicu odigrao zatvoreno. Nije bilo onih prepoznatljivih napada
Pančeva i Binića,
i Zvezda se taktički gotovo čitav meč branila. Na kraju, posle
produžetaka došlo je i do izvođenja penala koje je naš tim, cini se, i
čekao.
Stevan Stojanović je odbranio prvi udarac Francuza koji je izveo Francuski reprezentativac
Manuel Amoros,i to se pokazalo da je bio presudni momenat utakmice. Sigurni izvođači udarca sa bela tačke za naš tim bili su redom
Prosinečki,
Binić, Belodedić, Mihajlović, i Pančevposle čijeg je gola nastala prava euforija radosti, slavlja i veselja.
Konačno je Crvena zvezda krunisala svoju bogatu istoriju i postala
prvak Evrope.U decembru iste godine, Crvena Zvezda je u
japanskom gradu, Tokiju, osvojila naslov šampiona sveta nakon pobede
nad prvakom Južne Amerike,
Kolo-Kolo(m) sa ubedljivih
3:0. Vladimir Jugović je proglašen za najboljeg igrača meča. Njegova
dva gola i gol Darka Pančeva doneli su Crvenoj Zvezdi pobedu od 3:0 i
titulu prvaka sveta. Ova pobeda je još veća kada se zna da je naš tim
igrao kraj prvog poluvremena i celo drugo poluvreme bez isključenog
kapitena Dejana Savićevića, koji je dobio crveni karton pri rezultatu
1:0 za naš tim.Zbog sankcija koje su uvedene tokom rata na
području bivše Jugoslavije, UEFA je nasim klubovima zabranila da se
takmiči na međunarodnoj sceni. 1995. sankije su skinute i Zvezda je
mogla da nastupa u Evropi. Stvoreni su novi timovi, u kojima su glavni
igrači bili
Dejan Stefanovic, Ivan Adžić, Darko Kovacević, Dejan Petković pa onda posle njih
Dejan Stanković, Perica Ognjenović, Zoran Njeguš...
I ove ekipe Crvene Zvezde ostvarile su nekoliko sjajnih rezultata. Pobeda nad Nemačkim osvajačem kupa
Kajzerslauternom od 4:0, pa zatim nadigrali su i slavnu
Barselonu. Budućnost tima sa ovim novim mladim igračima izgledala je sasvim solidno. Trebalo je samo biti strpljiv.
Crvena
Zvezda ima bogatu istoriju, i ona je ubedljivo najuspešniji tim u našoj
zemlji, a ubraja se i među najuspešnije timove Evrope. Ovo do sada je
samo početak i očekuje se da se uspešna serija kluba nastavi i dalje.