Prava fešta je izlazak na lokalnu javnu plažu.
Zidom, koji zaranja i u more, razdvojen je deo za žene i porodice od
onoga za muškarce. Najinteresantnije je posmatrati gladne poglede muške
populacije uperene ka žensko – porodičnom delu obale.
Autor: Dušan Čavić
Izvor: B92 |
Muška plaža u Abu Dabiju - Photo: Dušan Čavić |
Ovaj grad u Persijskom moru je od talasa zaštićen velikim veštačkim ostrvom, u njemu se trenutno diže kompletan novi
downtown, a u njegovoj neposrednoj blizini niče čitav novi (od nule)
gradu pustinji koji će kao izvor napajanja koristiti solarnu enegriju i u
kome će se sve reciklirati. Ovo je mesto na planeti na kome su se
sudarili tradicionalni islam i moderne tehnologije novog veka.
Odlazak u svako inostranstvo predstavlja odličnu priliku za upoznavanje
sa lokalnom kulturom. Iskustvo me navodi da ću je najbolje upoznati na
ulici. U Abu Dabiju je ova opcija malo komplikovanija, pošto se ovaj
grad nalazi u podneblju u kome temperatura često prelazi četrdeseti
stepen, a samim tim njegovi stanovnici tokom većeg dela godine
izbegavaju duži boravak na otvorenom. Mada čak i u novembru, kada je
tamo podnošljivih 30 iznad nule, više od polovine onih koji se kreću
ulicama jesu Indusi i Pakistanci, tako da ćete na ulici pre imati
priliku da upoznate njihovu kulturu i običaje nego onu domaću, arapsku.
Oni će biti i taksisti (jedan od njih je prijavio da mu je radno vreme
od 08 do 01, bez slobodnog dana, ne u nedelji, nego u mesecu. On time
nije nezadovoljan, naprotiv, pružena mu je prilika da zaradi
neuporedivo više nego što bi zaradio u rodnom Pakistanu) koji vas voze,
oni rade na građevinama ovog grada koji je konstantno u izgradnji, oni
su jeftina radna snaga koja izgrađuje ovu zemlju i kojoj su, kako neke
internacionalne organizacije tvrde, ugrožena osnovna ljudska prava.
Iako su feredže koje prikrivaju lica česta pojava, žene ovog podneblja
plene izuzetnom lepotom. Lokalno stanovništvo mahom možete da sretnete
u ogromnim šoping centrima po gradu. Njihovu klijentelu pored njih
predstavljaju kako Evropljani tako i ostali ljudi bele puti, koje ćete
ređe primetiti u šetnji ulicama grada. Kafei po ovim centrima su mesta
u koja se izlazi. Pošto se alkohol ne toči na javnim mestima, barovi
većih hotela takođe predstavljaju popularna mesta okupljanja. Probajte
da se suprotstavite svim izazovima potrošačkog društva, zaobiđete ove
lokacije i iskoristite sve ono što vam ulice ovog grada pružaju.
|
Obrok u Indijskom restoranu - Photo: Dušan Čavić |
Preporučujem
bilo koji od mnogobrojnih indijskih restorana u kojima možete da ručate
za nepuna tri eura, a deo grada koji nikako ne bi trebalo da zaobiđete
se zove Halidija (
Al Khalidiyah). Tamo možete opušteno da
meračite u lokalnom kafeu, sa lokalnom ekipom, sve gledajući na
televiziji lokalnu, ala špansku, seriju ili aktuelne muzičke spotove
regiona uz čaj ili kafu sa tipičnim začinom kardamomom, uz nezaobilaznu
šišu (nargilu). Ako vas interesuje hrana, posetite lokalnu pekaru u
kojoj za ekvivalent ceni od deset dinara možete da probate tanke, u
burastim pećima ispečene, lepinje bez kvasca.
|
Pekar je Avganistanac, peć je u rupi - Photo: Dušan Čavić |
Dobitna
varijanta za odličan obrok za podnošljivu sumu novca je lanac restorana
«Lebanese flower» u kome možete da probate sve orijentalne gurmanluke,
od humusa, falafela i tabulja, jagnjećih ćevapa i rebaraca, preko
prepelica i golubova na grilu pa do ovakvih i onakvih kebaba.
|
Grotlo, Lebanese flower - Photo: Dušan Čavić |
Znate
li one najlone kojima su presvučena sedišta, nasloni, vrata i
suncobrani u novim automobilima? E u Emiratima postoji manija
neskidanja tih najlona sa raznih delova kako automobila, tako i motora
– lično sam video najlonom presvučeno sedište na motorciklu! Kod nas se
ovim postupkom u mnogim domovima produžava očuvanost signalizacije na
dugmićima daljinskih upravljača televizijskih prijemnika, ali mi nikako
nije ušlo u glavu koja je svrha najlona u džipovima, automobilima i
taksi vozilima, sve to u zemlji u kojoj se ima, a zna veoma da upari.
|
Nezaobilazni najloni - Photo: Dušan Čavić |
Najfascinantnije zdanje u Abu Dabiju je Zajed džamija (
Zayed mosque),
koja se nalazi na ulazu u grad. Jedna je od tri najveće džamije na
svetu. Samo njen tepih, koji je ručno pravljen u Iranu, teži preko 47
tona a vredi nešto više od sedam miliona eura. Džamija može da primi do
40.000 vernika a poseduje i VIP ulaz. Sva je u predivno iscrtanom
mermeru i već poznata po velelepnim lusterima (izrađenim u Nemačkoj),
kao i fascinantnim, zlatom ukrašenim nizom stubova u dvorištu koji
svojim izgledom oponašaju stabla palmi.
|
Unutrašnjost Zayed džamije - Photo: Dušan Čavić |
Imao
sam nesvakidašnju priliku da lokalnu kulturu upoznam na praktično
najvišem nivou. Zahvaljujući jednom dugogodišnjem porodičnom
prijateljstvu nas osmoro je završilo prvo u palati, a kasnije u
poslovnoj zgradi jednog od najuticajnijih i najimućnijih emiratskih
šeika. O karakteru posete je govorio i zajednički ručak sa mnogobrojnim
članovima porodice, služen je gurmanluk do gurmanluka, samo
prijavljujem da sam u nekima od jela prepoznao meni famozni začin
kardamom. Sam šeik Alserkal je vrstan poznavalac ne samo našeg jezika
već i geografije bivše nam države «Postoji Biograd na moru, a ima i
Mali Beograd, je l' on kod Bačke Topole?» Samo smo zapanjeno zurili u
njega.
|
Ovalni salon u palati porodice Alserkal - Photo: Dušan Čavić |
Karakter
posete nije bio isključivo prijateljski, već je u njegovoj poslovnoj
zgradi, čije je prizemlje ispunjeno nesvakidašnjom kolekcijom
automobila, održan i niz poslovnih razgovora, nadam se plodonosnih po
naše privrednike i ekonomiju naše zemlje.
|
Jedan od mnogih, Chevrolet Fleetline, 1948 - Photo: Dušan Čavić |
Ono
što bih na keca zaključio je da su Emirati fenomenalno tržište za naše
proizvođače navlaka i presvalaka za automobile. Navalite, ne oklevajte.
Takođe, ukoliko ste poznavalac informacionih tehnologija, znajte da
Emirati čeznu za vama. Posla ima i plaćen je više nego pristojno.
U Emiratima je nemoguće ratifikovati vozačku dozvolu, jedina opcija je
ponovno polaganje vozačkog ispita. Od našeg čoveka koji je u tom
procesu saznao sam da se na jednom teoretskom času koje ovih dana
pohađa razvila zanimljiva rasprava (svi polaznici su stranci) kada je
profesor utvrdio da su u saobraćaju žene vozači neuračunljive. Kasnije
su mi domaćini objasnili kako je ovakva diskriminacija ličan stav a ne
opšte prihvaćen model. Drugom prilikom, kada sam ugledao dvojicu
muškaraca kako se šetaju ulicom držeći se za ruke, prva asocijacija mi
je bila da su u vezi. Međutim, prevario sam se. U arapskom svetu
držanje dva muškarca za ruke predstavlja izraz dubokog prijateljstva i
bliskosti.
Prava fešta je izlazak na lokalnu javnu plažu.
Zidom, koji zaranja i u more, razdvojen je deo za žene i porodice od
onoga za muškarce. Najinteresantnije je posmatrati gladne poglede muške
populacije uperene ka žensko – porodičnom delu obale. Tu ekipu svakih
malo rasteruju čuvari plaže, ali ni traga od ekipe iz
Baywatch serije. Samo more i kupanje u njemu ne zaslužuju posebnu pažnju.
U ovoj zemlji, kao i mnogim drugim državama Bliskog Istoka i dalje
punim sjajem živi svet kaseta kao nosača zvuka. Po gradu ćete pre
pronaći ovakvu prodavnicu nego onu sa diskovima. Čak su i novi
savremeni automobili opremljeni kasetašima. Džipovi i automobili su
jedni od proizvoda čija je cena u ovoj zemlji mnogo niža nego na našem
tržištu. Takođe, niska cena goriva omogućava vožnju velikih potrošača,
što ispunjava još jedan od uslova za razvijanje osećanja prijatnosti,
miline i zadovoljstva kod svih zaljubljenika četvorotočkaša.
Na devedeset minuta vožnje od administrativnog centra Ujedninjenih
Arapskih Emirata - Abu Dabija nalazi se poslovno turistički centar ove
države – Dubai. Odlazak do njega vredi makar samo zbog doživljaja
najviše zgrade na svetu (koja je još uvek u izgradnji). Krajem
septembra
Burj Dubai towerdostizao je visinu od 707metara, što ga je već tada činilo najvišom
ljudskom tvorevinom na planeti. Zbog konkurencije i želje da se bude
prvi na svetu poslovna je tajna koliko će ova zgrada biti visoka, a
onog dana kada njena izgradnja bude završena (septembar 2009), biće
ostavljena mogućnost da se nadograđuje i raste, još i još.
Interesovalo me je mišljenje sina pomenutog šeika o finansijskoj krizi
koja trenutno potresa planetu. On pretpostavlja da će potrajati četiri
do pet godina, a da će sve to vreme Emirati biti jedna od retkih oaza
za investicije, i da će iz krize izaći još jači nego što su danas. Nas
nije pominjao.
Ukoliko do Abu Dabija letite turskom
nacionalnom aviokompanijom preko Istanbula, iskoristite šest sati
između letova i skoknite do centra Istanbula (Turska je jedna od retkih
zemalja čiju vizu dobijamo na granici, za deset eura) do koga vam je
gradskim prevozom potrebno četrdeset pet minuta. Imaćete taman toliko
vremena koliko vam je potrebno da popijete čaj, obiđete Aja Sofiju,
Plavu Džamiju, i pojedete nezaobilazni burek.