Kada mi netko spomene Opatiju, u spomen mi odmah naviru
slike hrvatskog Monte Carla s prelijepim vilama u austro-ugarskom stilu
smještenim tik do samog mora, predivno uređenim parkovima te uvijek
sunčanom vremenu i tijekom one najhladnije kontinentalne zime. Nedavno
sam imala prilike otputovati u Opatiju na preporuku prijatelja koji su
mi objasnili kako je Opatija, u stvari, Beogradu najbliža morska
destinacija. I doista, sama sam se u to uvjerila kada sam stigla u
svega pet sati ugodne vožnje novim autoputom od Beograda do Opatije.
I nisam se razočarala: kada smo izašli iz posljednjeg tunela iz Gorskog
kotara otvorio se predivan pogled na kvarnerske otoke i Opatiju, sunce
se presijavalo na morskoj površini, i odmah mi je bilo jasno zašto je
zovu
Opatijo bajna. Kada dođete u Opatiju doista imate osjećaj da
putujete kroz milenije.
Opatija je nastala na ostacima nekadašnjeg srednjevjekovnog samostana
(opatije, otuda njen naziv), potom je u 18. stoljeću postala omiljena
destinacija ondašnjih okrunjenih glava Europe.
Usporedo,
započela se razvijati kao destinacija za lječilišni turizam. Bečki
doktor Julisu Glax utemeljio je thalassoterapiju i njezine principe u
Opatiji i pretvorio je u lječilište i odmorište nekadašnje elite.
Opatija je i danas nastavila tu tradiciju: ovdje ima oko 30-ak hotela
uglavnom sa 4 i 5 zvjezdica, u posljednjih 15 godina renovirale se se
gotovo sve vile, dobile nove fasade (tipične su one žute boje od
svjetle do mnogih „kričavih“ žutih) ali i nove vlasnike uglavnom iz
Zagreba, Slovenije, no mnogo ih je iz Rusije.
Uglavnom grad je jako
ušminkani lijep, kao sa razglednice, čak i ljepše nego da ste jugu Francuske
(da ne spominjem koliko pažnje posvećuju uređenju parkova i okućnica,
ne samo javnih površina već i hotela i kavana).
Oni
koji se tu ističu po dekoraciji vrtova i samih hotela su Milenij
hoteli, grupacija hotela koja upravlja sa 3 hotela smještena u samom
srcu Opatije: Hotel Milenij, 5 zvjezdica, sigurno je najluksuzniji
opatijski hotel; Milenij Grand Hotel 4 opatijska cvijeta, 4 zvjezdice,
odličan je kongresni i wellness hotel, dok je Milenij Hotel Agava, 4
zvjezdice, simpatičan hotel smješten na glavnoj ulici koji izgleda
poput malog dvorca i ima jako povoljne cijene smještaja (walk-in cijena
je svega 39 eura).
Mene je osobno jako dojmio Hotel Milenij
(nekada se zvao Milenijum) koji odskače svojom dekoracijom i ponudom od
ostalih hotela u Opatiji. Kada uđete u Milenij, sama recepcija i lobby
ostavit će vas bez daha: perzijaneri na podu, talijanski stilski
namještaj, Swarovski lusteri, freske koje prikazuju antičku povijest
ovog kraja (u njihovom restoranu Argonauti nalaze se autentične freske
koje prikazuju borbu s Argonautima koja se, kaže legenda, odigrala na
ovim obalama). Imaju odličnu kavanu Wagner koja je nezaobilazno mjesto
za jutarnju kavu na njihovoj famoznoj terasi uz more (vikendom ćete
ovdje vidjeti više tablica iz Zagreba i unutrašnjosti Hrvatske, nego li
iz Rijeke),a kolači koji se mogu kupiti za van su vrlo popularni među
svim posjetiteljima.
Kao
što je Opatija poznata po svom lječilišnom turizmu, tako se i opatijski
hotelijeri okrenuti prema wellness gostima. Ovdje je wellness već
etabliran kao proizvod, razlikuju se različiti wellness centri prema
ponudi, tretmanima i masažama. U Mileniju primjerice imate masažu
zlatom, pod nazivom Chi yang ritual za pomlađivanje nakon koje se
doista osjećate pomlađeni za par godina (ljeti, kažu mi u wellnessu,
sve masaže odvijaju se ispod baldahina na wellness terasi uz zvuke
mora).
Milenij hoteli imaju dva wellnessa: u Hotelu Milenij
gdje je bazen nadsvođen staklenom kupolom koja se otvara ljeti, intiman
je prostor koji gleda na more i park Sv. Jakov. Wellness u Grand Hotelu
4 opatijska cvijeta mnogo je veći, prostire se na 1500 metara
kvadratnih i ima brojne sadžaje (jacuzzi, saune, bazene na više nivoa).
Odlična je pogodnost za roditelje sa djecom da je Mini club,
igraonica za djecu, smješten odmah do ulaza u wellness pa kada
roditelji klince pospreme u Mini Club (imaju naravno sve kompjuterske
igrice za kojima djeca danas luduju) bez stresa se mogu prepustiti
uživanju na wellnessu. U wellnessima Milenij hotela paze da sve bude u
skladu sa zdravom filozofijom: možete naručiti ljekovite čajeve sa
bazgom, koromačem, nisko kalorične sendviče i voćne salate.
Opatija je idealna za vikend odmor: poznata obalna šetnica ili
Lungo maredugačka je 12 km i povezuje Volosko, malo ribarsko mjesto poznato po
odličnim restoranima i konobama, i Lovran, tipično mjesto koji je nalik
na Opatiju ali mnogo manje. Postoji također i šumska šetnica, šetalište
Carmen Sylve koja je odlična za jutarnji đoging ili popodnevne šetnje
udvoje u šumi iznad Opatije. Kombinacija morske i šumske šetnica doista
se pokazala kao odlična za vikend rekreaciju.
Ono što je
ostalo još iz doba kada sam ovdje bila čest gost jest kvaliteta
gastronomske ponude koja je vrlo specifična i kombinacija je
mediteranske kuhinje, specifične kvarnerske, istarske i kuhinje Gorskog
kotara.
Možete
je probati u brojnim restoranima u Opatiji i okolici, a ja sam
oduševljeno uživala u tim jelima u jednom od najboljih hotela, kažu
ovdje da je odličan za organizaciju kongresa i wellness odmor - Milenij
Grand Hotelu 4 opatijska cvijeta. Hotel je sastavljen od četiri vile
koje nose imena opatijskih cvjetova (Camellia, Melia, Magnolia i
Wisterija) i kombinacija je starih vila i moderne građevine s pogledom
na more i predivnim terasama. U ovom su hotelu doista promijenili
pogled na klasičnu pansionsku večeru jer svaku večer predstavljaju
jednu hrvatsku nacionalnu kuhinju: izmjenjuju se kvarnerska, istarska,
lička i kuhinja Gorskog kotara, slavonska, zagorsko-međimurska i
dalmatinska kuhinja.
Kvarner,
na kojem je Opatija doista najblještaviji dio, s otocima geografski
spada pod Hrvatsko primorje koje se proteže od uvale Preluk (odlična je
za daskaše i surfere) do ušća Zrmanje, pod grebenima planina Gorskog
kotara i područjem podno Velebita.
Prehrana Primoraca bazira
se na ribi, mekušcima, rakovima, creskoj janjetini, mediteranskim
začinima (ružmarinu, lovoru, majčinoj dušici i kadulji), voću
(smokvama, grožđu, bademima) i povrću (artičkoma, kelju), maslinama i
maslinovu ulju.
Tipični
su za ovu regiju maruni (to je lokalni naziv za kestenje ali puno
veće), šparoge, paški sir, sušeni sir i pršut, usoljene ribe, masline
iz slane otopine, riblje juhe, škampi, grdobina, zelene i crne masline,
primorski brodet.
Bakalar na bijelo, krčka maneštra s lećom
(maneštra je lokalni naziv za čorbu koja se spravlja od raznih
namirnica), rižoto od jadranskih kozica i dagnji, brudet od hobotnice s
povrćem, odrezak od morskog pasa, žgvacet od kokoši (žgvacet je jelo
koje je došlo iz Istre, i to je gulaš koji se radi sa tipičnim biljem
ovog kraja i naravno maslinovim uljem), creski gulaš od janjetine – to
su samo neka jela koje možete kušati za buffeta ovog hotela. Možete
zaključiti da sam se kući, pored lijepih uspomena, vratila i sa pokojim
kilogramom viška ali ovoga puta ne žalim!
Istra
je zelena oaza sjevernog Jadrana, najveći jadranski poluotok. Aduti
konoba uz morski ugođaj su specijaliteti poput škarpine i kruha ispod
peke, dagnji, tartufa, mladog ovčjeg i kravljeg sira, škampa, rakovica
te srdela i inćuna u marinadama. Tipična vina koja idu uz ova jela su
istarska malvazija, merlot i teran.
Do Istre se iz Opatije
stiže za svega 15 minuta – tunel Učka nalazi se odmah iznad Opatije do
kojeg se dolazi brzom cestom (inače, u Hrvatskoj su doista ceste i
autoputevi veliki adut zadnjih godina jer su povezali gotovo sve
krajeve zemlje i omogućuju brzo i ugodno putovanje).
Razgledajte Istru i sve one male istarske gradiće – poput Motovuna,
Huma, Buzeta. Tu se jedu najbolji tartufi (njoki ili fuži – vrsta
tjesetenije sa tartufima obavezno ih naručite jer su lokalni
specijalitet), a u Livadama se nalazi najpoznatiji restoran, ujedno i
proizvođač raznih jela od tarufa.
Do
zapadne obale Istre stiže se za svega 45 minuta, a tu su prekrasni
gradovi za istražiti: Poreč, Rovinj, i Brtonigla. Odlučite li posjetiti
Brijune, nekadašnju Titovu rezidenciju koja je ostala kao balzamirana u
vremenu ali i danas oduševaljava prirodom i nacionalnim parkom koje je
još bivši maršal uredio, trebat će vam još pola sata od recimo Poreča.
U
Puli obavezno posjetite Arenu (mnogo je ljepša i autentičnija nego ona
u Rimu, pogotovo ljeti kada se održavaju gala koncerti), ali svugdje
gdje idete probajte sve lokalne specijalitete u oštarijama (to su
konobe na istarskom) koji nude autohtona i najbolja jela iz ove regije.
Jedno popodne otišli smo do Gorskog Kotara, ovu šumovitu i brdovitu regiju u zaleđu Rijeke zovu još i
hrvatskom Švicarskom.
Mnogo se razvila otkako sam zadnji puta bila ovdje, orijentirala se na
turizam, mnogo se regija razvilo sa specifičnom ponudom,
gorskimturizmom i gastronomijom. U Gorski kotar dolazi se za pola sata iz
Opatije i mnogo je mjesta koje treba posjetiti: Lokve, Fužine,
Bjelolasicu (ski i olimpijski centar), Delnice, Tršće.
Uglavnom,
sve sam doživljaje Opatije i obližnjih mjesta „stisnula“ u 3 dana
vikenda a imala sam osjećaj da sam na odmoru barem sedam dana.
Produženi vikend u Opatiji, na moru, u wellnessu i sa svom tom divnom
hranom doista mi je vratio energiju na povratku u Beograd. Ali
zasigurno ću ponovno posjetiti ovaj
Biser hrvatskog Jadrana koji mi je ponovno u
susjedstvu.
Prijem 
